Polazak deteta u vrtić ili školu predstavlja veliku prekretnicu za svaku porodicu, a za roditelje dece iz spektra autizma donosi i niz specifičnih pitanja.
Kako će se dete snaći? Da li će ga vršnjaci prihvatiti? Na koji način će pratiti nastavu?
Odgovor na ova pitanja leži u inkluzivnom obrazovanju i njegovom ključnom instrumentu – Individualnom obrazovnom planu (IOP). Inkluzija nije samo fizičko prisustvo deteta u učionici; to je pravo deteta na dodatnu podršku i prilagođavanje uslova i načina rada u školi u skladu sa njegovim potrebama.
Šta je zapravo IOP?

Individualni obrazovni plan (IOP) je poseban akt ustanove kojim se planira dodatna podrška detetu/učeniku u vaspitno-obrazovnom procesu.
On se izrađuje kada prethodna prilagođavanja u okviru redovnog rada (mere individualizacije) nisu dovoljna za ostvarivanje dobrobiti i očekivanih ishoda, ili kada je reč o učeniku sa izuzetnim sposobnostima.
U sistemu Srbije postoje tri vrste IOP-a:
IOP 1 (Prilagođeni program): Učenik prati opšti plan i program, ali se planiraju prilagođavanja uslova i metoda rada, materijala, načina davanja instrukcija, rasporeda aktivnosti i sl. (npr. više vizuelnih pomagala, duže vreme, prilagođavanje prostora, specifičan pribor).
IOP 2 (Izmenjeni program): Podrazumeva, pored prilagođavanja iz IOP1, i prilagođavanje ishoda i sadržaja za jedan, više ili sve predmete. Za prelazak na IOP2 potrebni su: prethodno donet i vrednovan IOP1, saglasnost roditelja i obavezno mišljenje Interresorne komisije (IRK).
IOP 3 (Obogaćeni program): Proširen i produbljen program za učenike sa izuzetnim sposobnostima (darovitost).
Pedagoški profil: „Lična karta“ vašeg deteta
Pre pisanja samog IOP-a izrađuje se pedagoški profil. Ovo je jedan od ključnih dokumenata jer opisuje detetove jake strane, interesovanja i oblasti u kojima mu je potrebna podrška, i predstavlja osnov za planiranje mera podrške/individualizacije i IOP-a.
Primer pedagoškog profila (Dete 7 godina, 1. razred):
Jake strane: Izuzetno interesovanje za brojeve i vozove. Odlična vizuelna memorija (najlakše uči putem slika). Samostalno u održavanju higijene.
Izazovi: Teško podnosi buku školskog zvona i gužvu u hodniku. Koristi proste rečenice i retko samo inicira razgovor sa vršnjacima.
Potrebna podrška: Korišćenje slušalica za prigušivanje buke, vizuelni raspored časova na klupi, podrška ličnog pratioca tokom odmora (ukoliko je obezbeđen kroz sistem socijalne zaštite).
Procedura: Kako se dolazi do IOP-a?

Proces je transparentan i roditelj je u njemu ravnopravan učesnik.
- Inicijativa: Nastavnik, stručni saradnik ili roditelj uočavaju da detetu treba dodatna podrška.
- Individualizacija: Škola prvo planira i sprovodi mere individualizacije (prilagođavanja u okviru redovnog rada), koje se evidentiraju i vrednuju. (Trajanje nije unapred propisano istim rokom za svu decu – zavisi od potreba i situacije.)
- Formiranje tima za dodatnu podršku detetu: Ako individualizacija nije dovoljna, direktor (nakon pisane saglasnosti roditelja) imenuje tim za izradu IOP-a. U školi tim čine odeljenski starešina/nastavnik, predmetni nastavnik(i), stručni saradnik i roditelj, a prema potrebi i pedagoški asistent i/ili lični pratilac; na predlog roditelja može biti uključen i stručnjak van ustanove koji dobro poznaje dete.
- Izrada i saglasnost: Tim izrađuje IOP, a roditelj daje pisanu saglasnost da se IOP primenjuje. Ako roditelj neopravdano odbije učešće ili saglasnost, ustanova je dužna da obavesti nadležnu ustanovu socijalne zaštite radi zaštite najboljeg interesa deteta.
- Evaluacija i izmene: IOP se vrednuje prema dinamici koja se upisuje u samom IOP-u i prema potrebi: u prvoj godini upisa tromesečno, a u narednim godinama na početku svakog polugodišta (odnosno radne godine). Na osnovu vrednovanja IOP se revidira, piše novi ili se ukida i vraća na plan individualizacije.
Inkluzija u praksi: Saveti za roditelje
Uspešna inkluzija zavisi od saradnje škole i porodice. Evo nekoliko praktičnih koraka koje možete preduzeti:
- Budite partneri: Podelite sa učiteljem šta vaše dete voli i šta ga smiruje. Ako dete kod kuće koristi određenu metodu (npr. senzorne igračke), predložite da se one koriste i u školi.
- Vizuelni raspored: Insistirajte da dete na klupi ima vizuelni podsetnik časova i aktivnosti. Predvidivost često smanjuje anksioznost i može pomoći u regulaciji ponašanja.
- Senzorne pauze: Dogovorite se sa školom da dete može da napravi kratku pauzu u mirnom prostoru ako postane senzorno preopterećeno (uz jasan dogovor kada i kako, da bi mera bila podrška, a ne kazna).
Šta ako škola pruža otpor?
Propisi obavezuju ustanovu da obezbedi uslove i podršku za uključivanje deteta u obrazovanje u skladu sa njegovim potrebama.
Ako smatrate da se detetu ne pruža adekvatna podrška, imate pravo da:
- pismeno zatražite sastanak i postupanje tima (i uvid u dokumentaciju/IOP),
- podnesete prigovor direktoru ustanove,
- obratite se prosvetnoj inspekciji (koja vrši nadzor nad primenom propisa u obrazovanju).
Inkluzija nije luksuz, već način da svako dete dobije šansu da uči u skladu sa svojim mogućnostima. Kvalitetno postavljen IOP može biti važan faktor za napredovanje i osamostaljivanje osoba sa autizmom.
Pitanja za učitelja: Kako se pripremiti za prvi IOP sastanak?

Kada sednete za sto sa timom, vaš cilj je da osigurate da škola vidi vaše dete kao ličnost, a ne samo kroz dijagnozu.
Evo konkretnih pitanja koja će vam pomoći da usmerite razgovor u pravom smeru:
1) O okruženju i senzornoj podršci
- Gde će dete tačno sedeti? (Da li je mesto zaštićeno od prevelike buke ili vizuelnih distrakcija poput prozora ili hodnika?)
- Postoji li u školi „sigurna zona“ ili „miran kutak“? (Gde dete može da ode na nekoliko minuta ako oseti senzorno preopterećenje?)
- Kako škola planira da reši situaciju sa školskim zvonom ili gužvom u kantini?
2) O metodama rada i komunikaciji
- Na koji način ćete detetu davati instrukcije? (Kratke, korak po korak, uz vizuelnu podršku?)
- Kako ćemo komunicirati o svakodnevnom napretku? (Sveska saradnje / poruke / dogovoreni kanal)
- Kako dete može da zatraži pomoć ako se zaglavi u radu, a ne može to verbalno da izrazi? (npr. kartica/znak na stolu)
3) O socijalizaciji i vršnjacima
- Kako ćete podržati uključivanje u vršnjačku grupu i sprečiti izolaciju?
- Šta dete radi tokom velikog odmora i ko mu pomaže da se uključi u igru?
4) O ciljevima i napretku
- Koji su prioriteti za prvo polugodište? (2–3 ključna cilja)
- Kako će izgledati prilagođavanje provere znanja i ocenjivanja? (Učenik se ocenjuje prema ishodima planiranim IOP-om, uz potrebna prilagođavanja.)
Saveti za roditelje tokom sastanka:

- Beležite sve: zapisivanje pomaže da dogovor ostane jasan.
- Naglasite jake strane: podsetite tim šta dete može i kako najbolje uči.
- Tražite konkretne primere: ako škola kaže „prilagodićemo materijale“, pitajte tačno kako.
Ovaj razgovor je temelj za uspešnu inkluziju. Vaše aktivno učešće pomaže da IOP bude živ dokument koji zaista podržava dete.

