Aspergerov sindrom je poremećaj iz spektra autizma. Osobe sa Aspergerovim sindromom imaju poteškoće u socijalnoj komunikaciji i interakciji, ali nemaju značajno kašnjenje u razvoju govora i intelektualnim sposobnostima.
Deca sa ovim sindromom obično imaju prosečnu ili natprosečnu inteligenciju, ali pokazuju poteškoće u društvenoj interakciji i razumevanju neverbalnih signala.
Aspergerov sindrom se ranije smatrao zasebnim stanjem, ali sada spada u poremećaje iz spektra autizma (PAS) prema dijagnostičkim klasifikacijama.
Dijagnozu postavlja stručnjak, a podrška uključuje terapiju socijalnih veština, logopedsku i okupacionu terapiju.
Rano prepoznavanje simptoma pomaže roditeljima i stručnjacima da pruže pravu podršku na vreme.
Šta je Aspergerov sindrom

Deca sa Aspergerom imaju dobro razvijen govor, ali im društvena pravila deluju nejasno.
Ta deca često žele da se uklope, ali ne razumeju uvek kako da pristupe drugima ili kako da prepoznaju raspoloženje sagovornika.
U školi, deca sa Aspergerovim sindromom mogu da budu izuzetno uspešna u oblastima koje ih zanimaju, dok imaju problema sa radom u timu.
Osnovne karakteristike
- Teškoće u društvenim situacijama – Deca često ne razumeju mimiku, držanje tela i druge suptilne poruke.
- Neobičan govor – Glas može da zvuči monotono ili neuobičajeno, a deca često ne umeju da prilagode ton sagovorniku.
- Specifični interesi – Deca mogu da provode sate baveći se istom aktivnošću ili proučavajući omiljenu temu.
- Rutine – Strogo se drže poznate rutine i osećaju nelagodnost kada dođe do promene.
- Osetljivost na senzorne podražaje – Svetlost, zvuk ili tekstura mogu da izazovu preteranu reakciju.
Razlika između Aspergera i klasičnog autizma
Karakteristike | Aspergerov sindrom | Klasični autizam |
---|---|---|
Inteligencija | Prosečna ili natprosečna | Može da varira, često niža |
Komunikacija | Dobro razvijen govor | Velike poteškoće u govoru i razumevanju |
Društvene veštine | Otežane, ali prisutne | Vrlo ograničene ili odsutne |
Interesi | Snažna usmerenost na jednu oblast | Raznovrsni, ali često praćeni ponavljajućim ponašanjem |
Deca sa Aspergerovim sindromom imaju bolju sposobnost govora, ali im socijalne i emocionalne razlike otežavaju svakodnevne aktivnosti.
Rani simptomi

Predškolski uzrast
- Otežana igra sa vršnjacima i nerazumevanje pravila zajedničkih igara.
- Usmerenost na jednu igračku ili aktivnost tokom dužeg perioda.
- Slab kontakt očima i izostanak interesovanja za tuđe emocije.
- Pojačana osetljivost na jak zvuk ili intenzivno svetlo.
Školski uzrast
- Teškoće u održavanju prijateljstava i prepoznavanju raspoloženja vršnjaka.
- Otežano razumevanje govora tela, sarkazma i šala.
- Inzistiranje na ponavljanju svakodnevnih navika i rutinskih radnji.
- Slabija empatija i nedostatak takta u diskusijama sa drugima.
Dijagnostika i podrška
Stručnjaci za mentalno zdravlje i razvoj dece koriste razgovore, posmatranje i standardizovane testove da utvrde prisustvo Aspergerovog sindroma.
Proces uključuje kliničkog psihologa, logopeda i dečjeg psihijatra.
Roditelji dobijaju savete o načinima komunikacije i prilagođavanja svakodnevne rutine.
Nastavnici mogu da olakšaju rad deteta u grupi, tako što će postavljati jasna pravila i koristiti vizuelne podsetnike.
Ovakav pristup pomaže u razumevanju zadataka i društvenih normi.
Stručnjaci često predlažu podršku kroz:
- Kognitivno-bihejvioralnu terapiju – Uči decu kako da prepoznaju svoja osećanja i nađu načine da ih izraze.
- Terapije socijalnih veština – Deca uče da tumače govor tela, razumeju šale i nauče kako da započnu razgovor.
- Logopedsku podršku – Uključuje tehnike za poboljšanje govora, razumevanja jezika i izražavanja.

Saveti za roditelje i zajednicu
Roditelji treba da pružaju detetu jasnu i doslednu podršku. Stručnjaci savetuju postavljanje jasne dnevne rutine i objašnjavanje promena unapred.
Razgovor o emocijama i situacijama pomaže deci da razumeju šta drugi misle ili osećaju.
Nastavnici mogu da organizuju radionice koje promovišu toleranciju i razumevanje u razredu.
Drugari iz grupe mogu da nauče kako da budu otvoreniji i strpljiviji, što stvara prijatnije okruženje.
Zajednica može da ohrabri udruženja i grupa podrške, gde roditelji i deca razmenjuju iskustva i ideje.
Za kraj
Aspergerov sindrom donosi izazove, ali rana dijagnoza i primenjiva podrška mogu da poboljšaju društvene i komunikacione veštine dece.
Roditelji, nastavnici i stručnjaci zajedno mogu da stvore podsticajno okruženje za decu sa Aspergerovim sindromom.
Prilagođene rutine, razgovori i razumevanje pomažu detetu da izgradi samopouzdanje, razvije prijateljstva i iskoristi svoje sposobnosti na najbolji način.