Naravno da niko ne želi da, pretražujući informacije o razvojnim odlikama svoje bebe naiđe na reč „autizam”.
Taj pojam, od kog svaki roditelj strahuje zapravo je poremećaj iz spektra autizma (PSA) i predstavlja neurorazvojnu raznolikost koja utiče na način na koji dete komunicira, povezuje se sa drugima i doživljava svet oko sebe.
Prvi njegovi znaci mogu se uočiti već tokom prve godine života, i upravo zato je od najveće važnosti da roditelji znaju na šta da obrate pažnju.
Ukoliko ste naišli na ovaj članak, možda strah u vašoj utrobi sada raste, želite da brzo saznate sve i pokušate da se umirite. Razumemo vas. Dišite.
Odvojte pet minuta i pročitajte tekst do kraja. Tada ćete imati jasniju predstavu o znacima autizma kod beba do 12 meseci i samim tim bićete mirniji, a smirenost je ključna kako bi se preuzeli dalji koraci ka tačnoj i preciznoj dijagnozi.
Sfera | Šta se primećuje (rani znak) | Tipični uzrast* | Kada reagovati / šta uraditi |
---|---|---|---|
Socijalna interakcija | Ne osmehuje se na poznato lice; izostaje kontakt očima tokom hranjenja, igre ili presvlačenja. | 3–6 meseci | Ako traje u više situacija i nedelja, beležite primere i razgovarajte sa pedijatrom. |
Socijalna interakcija | Ne uzvraća osmeh, ne reaguje na mimiku, ne “traži” pogled odrasle osobe. | do ~9 meseci | Ako izostaje uz druge znakove, zatražite procenu u razvojnim savetovalištima. |
Komunikacija / govor | Nema brbljanja ni jednostavnih vokalizacija (npr. “ba-ba”, “ma-ma” kao slogovi), ne oponaša ton. | 9–12 meseci | Zabeležite primere; konsultacija sa pedijatrom i logopedom je preporučljiva. |
Pažnja na ime / gestovi | Ne okreće se na svoje ime; izostaju gestovi (pokazivanje, mahanje, podizanje ruku da je podignete). | do ~12 meseci | Ako je dosledno u raznim okruženjima, potrebno je stručno savetovanje. |
Ponašanje / motorika | Ponavljajući pokreti (npr. mahanje bez povoda, vrtenje točkića), fiksacija na svetlo/ventilator. | različito | Beležite učestalost i okolnosti; važan je obrazac ponavljanja uz ostale znake. |
Senzorna obrada | Preosetljivost ili slab odgovor na zvuke, svetlo, dodir; odbijanje određenih tekstura hrane. | različito | Pratite okidače; pomenite pedijatru i timu za rani razvoj. |
Razvoj (regresija) | Gubitak ranije prisutnih veština (osmeh, brbljanje, gestovi) ili povlačenje iz interakcije. | bilo kada u 0–12 m. | Ovo je alarm: odmah potražite procenu (ADOS/ADI-R u kliničkim centrima i licenciranim ustanovama). |
Sledeći koraci (Srbija) | Nema nacionalnog obaveznog skrininga; procena kroz posmatranje, upitnike i standardizovane alate. | čim postoji sumnja | Ne čekati redovni pregled; obratite se pedijatru, razvojnom savetovalištu, logopedu/psihologu. Rana intervencija povećava šanse za napredak. |
Koji su rani znaci autizma kod odojčadi?

Rani znaci autizma kod beba u prvoj godini života najčšće se manifestuju kroz male, ali ponavljajuće obrasce u ponašanju, komunikaciji i reakcijama na okruženje.
To nisu uvek dramatični simptomi koji se lako primete, naprotiv.
Često se radi o situacijama koje roditelji osete intuitivno, ali ne mogu odmah da budu sigurni: beba ne reaguje kada je pozovete, ne uzvraća osmeh, ne traži vaš pogled kad se igra ili kad se nešto dogodi.
Autizam kod odojčadi može početi da se ispoljava i kroz naizgled sitne razlike u svakodnevnim interakcijama. Te razlike postaju primetnije kako beba raste, ali neki pokazatelji mogu se primetiti i pre nego što beba napuni godinu dana.
Beba se ne osmehuje i ne uspostavlja kontakt očima

Do šestog meseca, one već aktivno prate pogledom, traže kontakt očima, pogotovo tokom hranjenja, igranja, presvlačenja.
Ako beba ne pokazuje interesovanje za lice osobe ispred sebe, ne gleda u oči ili ne reaguje osmehom kada joj se neko obrati, to može biti rani znak autizma, naročito ako to traje duže i u više situacija.
Beba ne pokazuje interesovanje za lica i ne reaguje na mimiku
Normalno je da beba počne da pamti lica, da uzvraća smeške, da oponaša mimiku odraslih.
Ako do 9 meseci beba ne pokazuje te oblike socijalne interakcije – ne vraća pogled, ne reaguje na grimase, ne smeši se kada joj se smešite – to može biti signal za proveru.
Komunikacija i govor
U razvoju govora ostoje predvidljivi obrasci. Prvo se javljaju jednostavni zvuci, onda slogovi, pa brbljanje.
Kod beba sa ranim znacima autizma, ovi obrasci često izostaju ili se pojavljuju sa značajnijim kašnjenjem.
Nema jednostavnih vokalizacija i brbljanja između 9. i 12. meseca
Oko 6. meseca, zdrava beba počinje da proizvodi različite zvuke. Do 9. meseca, često čujete brbljanje koje zvuči kao ponavljanje istih slogova (ba-ba; ma–ma). Ovo nisu svesne reči, ali jeste faza u razvoju govora.
Ako beba između 9. i 12. meseca i dalje ne proizvodi zvuke, ne pokušava da oponaša ton glasa, ne igra se vokalima, to može biti znak da postoji poteškoća u komunikaciji koja zahteva stručnu procenu.
Nedostatak gestova i reakcija na ime

Jedan od jasnih znakova autizma kod beba do 12 meseci je kad ne reaguju na svoje ime. Većina beba do kraja prve godine počinje da se okreće kada čuje svoje ime. Ako se to ne dešava dosledno, onda može biti znak poremećaja iz spektra autizma.
Takođe, ako beba ne koristi gestove kao što su pokazivanje, mahanje ili podizanje ruku kada želi da je podignete, to je razlog za stručnu procenu. Gestovi su temelj razvoja govora i njihov izostanak je značan indikator.
Ponašanje i motorički obrasci
Neka ponašanja koja su za zdrave bebe povremeno normalna, kod beba sa autizmom mogu se ponavljati ili bitu neuobičajena.
Ponavljajući pokreti ruku ili neobično korišćenje predmeta
Tapšanje rukama, mahanje bez vidljivog povoda, okretanje točkića na autićima, stalno gledanje u svetlo ili ventilator…
Ako se ovakvi obrasci ponavljaju, a ne služe igri ili komunikaciji, to može biti rani pokazatelj poremećaja.
Ovakvi obrasci nisu odmah razlog za paniku, ali ako su prisutni uz ostale znake iz ovog teksta, vredi ih zabeležiti i pomenuti pedijatru.
Preosetljivost ili hiposenzitivnost na senzorne podražaje
Neke bebe sa autizmom reaguju burno na zvuke, svetlo ili dodir.
Na primer, beba može plakati kad čuje fen, izbegavati dodir tkanine, odbijati da jede zbog teksture hrane.
Suprotno tome, neke bebe uopšte ne reaguju na zvuke ili dodire na koje većina dece reaguje. Ovi senzorični odgovori mogu biti deo autističnog spektra i važno ih je prepoznati.
View this post on Instagram
Regresija razvoja – gubitak već stečenih radnji
To znači da dete koje je ranije pokazivalo određene veštine ili oblike ponašanja, vremenom te veštine gubi ili ih više ne koristi. Ovo može izgledati kao da se dete povlači u sebe, da gubi interesovanje za interakciju, prestaje da proizvodi zvuke koje je ranije koristilo, ili više ne traži pažnju odraslih kao pre.
Na primer, beba koja je sa osam meseci počela da brblja, sa deset više ne ispušta nijedan sličan zvuk.
Ili dete koje se osmehivalo roditeljima do sedmog meseca, sa devet više ne pokazuje izraze lica kao reakciju.
Beba koja je ranije dizala ruke da je uzmete sada to više ne radi.
Sve su to oblici regresije koji zahtevaju pažljivo posmatranje.
Ovakve promene najčešće nisu nagle, već se dešavaju postepeno i roditelji ih često primete kroz poređenje sa ranijim ponašanjem.
U većini slučajeva su zbunjujuće i uznemiravajuće, ali su i važne jer ukazuju da razvoj ne ide očekivanim tokom.
Regresija se smatra ozbiljnim pokazateljem potencijalnog poremećaja u razvoju i jedan je od faktora koji stručnjake odmah usmerava ka dubljoj dijagnostičkoj proceni. Ako imate snimke, zabeleške ili jasne primere šta je dete radilo ranije a sada ne radi, to može pomoći u proceni.
Rana reakcija može imati veliki uticaj na to kako ćeć kasnije izgledati razvoj deteta.
Kada i kome se obratiti – kako reagovati pravovremeno?

Ako prepoznajete više znakova iz ovog teksta, sledeći korak je razgovor sa pedijatrom. Ne čekajte sledeći redovni pregled. Javite se čim posumnjate, jer čak i ako niste sigurni da je nešto ozbiljno, bolje je što pre proveriti.
Nažalost, u Srbiji trenutno ne postoji obavezni nacionalni skrining za autizam kod beba, ali pedijatri i razvojni timovi u domovima zdravlja bi trebalo da znaju koje su preporuke savremenih protokola i mogu uputiti roditelje dalje.
Ako postoji sumnja, pedijatar može predložiti procenu kod dečjeg psihologa, logopeda ili u specijalizovanoj razvojnoj savetovališnoj službi – centrima za rani razvoj, razvojnim savetovalištima u domovima zdravlja, kao i u privatnim ordinacijama koje imaju licencirane stručnjake.
Procene koje se koriste u Srbiji u velikoj meri prate međunarodne standarde.
U praksi se koristi kombinacija direktnog posmatranja deteta, razgovora sa roditeljima i standardizovanih upitnika.
Dijagnostički alati poput ADOS (Opservaciona skala za autizam) i ADI-R (strukturisani intervju sa roditeljima) dostupni su u kliničkim centrima, neuropsihijatrijskim službama i u nekim privatnim ustanovama sa licenciranim timovima.
Bitno je znati da proces nije brz i da je za isti potrebno mnogo strpljenja.
Prvo se obavlja osnovna procena kroz upitnike i posmatranje. Ako se na osnovu toga potvrdi sumnja, slede dodatne dijagnostičke procedure, kao i savetovanje roditelja o daljim koracima.
Rana intervencija ne znači nužno terapiju, već pre svega edukaciju roditelja, podršku detetu kroz strukturisanu igru, rad sa logopedom i psihologom i uspostavljanje sigurnog i predvidivog dnevnog ritma.
Što pre započne sistemska podrška, to su veće šanse za napredak.
Najčesće greške i pogrešna tumačenja
U periodu kada roditelji uoče da nešto u razvoju bebe odstupa, prirodno je da se odmah potraže odgovori.
Ipak, u toj potrazi često dolazi do niza pogrešnih tumačenja – ili se prebrzo zaključuje da „dete ima autizam“, ili se svi znaci ignorišu uz nadu da će „proći samo od sebe“.
Evo šta roditelji najčšće pogrešno protumače:
- Svako kašnjenje u razvoju znači autizam
Nije svako dete koje kasni sa brbljanjem ili hodanjem u riziku od autizma. Razvoj ima svoje varijacije i mnoge bebe jednostavno napreduju sporijim tempom u nekim oblastima. Bitno je posmatrati širu sliku i zapitati se da li se javlja udruženo više znakova.
- Dečaci uvek kasne, to je normalno
Iako statistički dečaci često kasnije razviju govor i socijalne veštine, to nije pravilo. Pol ne sme biti razlog da se ignorišu znaci koji se ponavljaju i postaju obrazac.
- Čekajmo još malo, prerano je za brigu
Ovo je najčešća i najskuplja greška. Kod autizma je vreme ključno, jer, što se ranije reaguje, to podrška može imati bolji efekat.
- Ne želimo da ga obeležimo dijagnozom
Rana procena nije etiketa. Ona ne definiše dete, već daje roditeljima i stručnjacima jasniji uvid i mogućnost da pomognu na pravi način.
Ne ignorišite osećaj

To nije znak da paničite, već pokazatelj savesnosti i odgovornosti.
Najbitnije je da budete svesni da pojava autizma kod beba nije vaša krivica i da je najbolje što možete da uradite – momentalna reakcija.
Na taj način vaše dete dobija šansu da se njegov razvoj podstakne i usmeri što pre, kako bi imalo što većih izgleda da dosegne svoj maksimalni potencijal.
Da se ne lažemo, sistemska podrška u Srbiji za roditelje dece sa autizmom morala bi biti na mnogo višem nivou, ali to ne znači da nemate kuda da odete.
Kada se sumnja na autizam kod beba, nema mesta za strah. Samo za odgovornost i odlučnost, jer vaše dete i njegov dalji život zavise od vas.